Vjerujem da je velika većina računalno osvještenog dijela pučanstva nekad čula za izraz “programiranje”, isto tako vjerujem da velika većina od već spomenute većine nema predođbu što taj izraz opisuje, tj. ako je već ima ona je zasigurno netočna. Spomenuti dio “informatičara” u glavi drži sliku geeka koji s dugom masnom kosom sjedi za osrednje velikim CRT ekranom (sa žuto – crnom školjkom – shelom) i na zacrnjenoj tipkovnici kuca neke čudne linije teksta svjetlosnom brzinom (kao na filmovima). Zašto je tome tako? Mislim da dio problema leži već u društveno-edukacijskom sustavu i zastarjelim nastavničkim programima (za koje neki ipak smatraju da su među boljima u Europi) koji predviđaju da učenik u 4. razredu osnovne škole namapet i naizust nauči korake kako u MS Wordu promijeniti neku duboko zakopanu sitnicu, pa je onda učenje programiranja u (pre)zastarjelom oberonu ili pascalu pravi bauk… dalje nije potrebno govoriti.
Pokušat ću ukratko napisati što programiranje znači, tko sve (ne) može programirati i zašto je to tako.
What’s the point? Informacije su sa širenjem navjeće svijetske mreže postale dostupne i ne samo dostupne, postale su i lako pretražive. Nema potrebe učiti stvari koje se mijenjaju svake godine napamet (kao u slučaju Worda u osnovnim školama), jer utipkavanjem prave fraze u jedan od pretraživača dolazite do odgovora u 5 sekundi. Mislim da ste iz teksta već zaključili što vam želi reći. U realno-poslovnom svijetu nije više bitno imati najveću količinu (ne)potrebnog znanja, bitno je nabrže (pravovremeno) doći do traženih (pravih) informacija.
Ovo gore posebno se odnosi na programiranje (koji se sada naziva razvoj programske opreme). Dakle, uz stečenu ispravnu logiku programiranja i osnove programskog jezika u nekoliko mjeseci možete postati respektabilan član neke tehnološke platforme. Nema više sjedenja pred računalom i čitanja desetaka knjiga od 2000 stranica da bi izradili program koji pali i gasi lampice, nije više bitno napamet naučiti cijelu sintaksu programskog jezika, bitna je tehnologija. Što je tehnologija? To su raznorazne oznake raznoraznih platformi kao što su .Net, Java, Cobol itd. iza kojih stoji cijelo postrojenje ljudi i pameti. Dakle, uz dobre osnove programiranja u nekom objektno orijentiranom jeziku možete uz google ubrzo izraditi aplikaciju koju ćete moći pokazati ekipi.
Sigurno se pitate zašto onda svi ne programiraju, kad je programiranje relativno dobro (pre)plaćeno? Prvo što mi pada napamet je pamet. Dakle ne postoji programiranje bez velike aktivnosti neurona (intelektualnog napora), a s obzirom da je opće poznata činjenica da je današnje društvo apatično, tj. da napor nije u modi (posebno intelektualni) tu smo već izgubili 60% kandidata. Drugi razlog kojeg se mogu sjetiti je već prije opisani edukacijski sustav, koji vas ili gurne u krivom smjeru (pa ne usvojite osnove osnova) ili vas odgurne od tematike radi krivog pristupa i imate fatalni strah od kodiranja. 60 + 20 = 80%! Iako razloga ima još mnogo navest ću još samo jednog, dob. Programiranje je (kao što sam gore napisao) intelektualno zahtjevno, a kad imate potrebno (pred) znanje i volju, morate imati i neograničeno količinu upornosti uparenu s non-stop razmišljanjem. Sigurno se pitate zašto upornost? Tehnologija razvoja programske opreme mijenja se u prosjeku svake 2-3 godine, da bi ostali “in” morate učiti, proučavati, isprobavati, tražiti i ponavljati sve korake u beskonačnom ciklusu. I da ne zaboravim, to nije ono učenje tipa “bubanje”. Pri svakom napisanom koraku morate opet grijati neurone, ispit vam je poslovni rezultat i kvaliteta napisanog programskog rješenja, a to je kad imate sve fizičko-intelektualno-psihičke predispozicije u poodmakloj dobi jako teško (tako da nisu česti primjeri starijih programera, barem ako se bave radom zbog profita). I tako smo došli na 5% relativno mlađe populacije.
Uz sve navedno pitanje je koliko se ljudi stvarno želi baviti ovim poslom, jer intelektualni rad je najteži rad.
No nemojte odmah odustati. Ukoliko spadate u onih 5-10% i imate potencijala, pokušajte se truditi barem par godina i ako uvidite da niste koder, tek onda odustanite. Programiranje je prije svega dobro plaćeno, posebno ako radite za sebe ili neku manju trvtku. Još ako radite relativno male aplikacije, sami ćete izraditi gotovi proizvod, što je na ostalim poslovnim područjima rijetkost. K tomu još uzmite u obzir činjenicu da je s dolaskom širokopojasnog pristupa internetu programiranje neovisno od vaše fizičke lokacije (možete raditi za stranku u Japanu) i mogućnost kliznog radnog vremena (možete raditi danju i noću) isplati se pokušati…